Davne 1884. godine u selu Jasenica nadomak Tuzle, odjeknuo je prvi bat čekića.
Vasilije Mitrović osniva kovačku radnju, neobičnog i simboličnog imena „Sakramentski“ čija simbolika znači – „daj mi avans da ja budem siguran da ćeš uzeti proizvod“.
Tadašnja novoosnivena kovačka radnja radila je kako za svoje mještane tako i za mještane oklonih sela. Korak po korak sticao se ugled, a dobar glas o kvalitetu nadaleko se čuo. Sve manje ljudi je ime Vasilije Mitrović vezalo za kovačku radnju, a sve više njih je čulo za Sakramentskog – čovjeka od riječi i djela.
Zanat se prenosio generacijama, s koljena na koljeno, sve dok neplaćeni karmički dugovi, kako njegove porodice tako i države u kojoj se nalazio, nisu došli po svoj danak i ugasili kovačku radnju čuvenog Sakramentskog. Bilo je to samo gašenje radnje ali ne i kovačke krvi koja je i dalje tekla porodicom Mitrović, dok se nije reinkarnisala u novog Vasilija Mitrovića, kroz kovački rad novog savremenog doba.
Čuvši priču o svom pretku, imenjaku, znao je da je to njegov poziv i životni put kojim bi trebao krenuti.  I tako, motivisan jakom željom da obnovi I sačuva tradiciju, Vasilije Mitrović 2001. godine pokreće kovačko-zanatsku radnju. U skladu sa tadašnjim skromnim mogućnostima jedini prostor koji je mogao priuštiti bio je Dom kulture u selu Zabrđe, opština Ugljevik. 
Vođen time da nijedna velika stvar nije stvorena preko noći, započeo je novo poglavlje svoga života.
Bat po bat, var po var, pokoja špena u oku, nizali su se poslovi te od zanatske radnje „Kovačnica Sakramentski“ 2007. godine prerasta u d.o.o., a već 2009. godine mijenja svoje sjedište u žarište industrijske zone grada Bijeljina, mjesto Hase, gdje se i dan danas nalazi.
Na prostoru od oko 13000 kvadratnih metara, vrijedni tim stvara gradi i krupnim koracima napreduje pod sloganom: „SMJELI, DRUGAČIJI, PRVI“.